Current issue

Issue image

Volume 53, Issue 4, 2025

Online ISSN: 2560-3310

ISSN: 0350-8773

Volume 53 , Issue 4, (2025)

Published: 30.06.2025.

Open Access

All issues

More Filters

Contents

01.12.2013.

Professional paper

PATOFIZIOLOGIJA TWIN TO TWIN TRANSFUZION SINDROMA

Twin to twin transfusion sindrom (TTTTS) je patološko stanje gde blizanac donor „krvari“ u cirkulaciju fetusa recipijenta preko abnormalnih interblizanačkim placentnih anastomoza. Blizanac donor postaje anemičan, hipovolemičan, zaostaje u rastu i kao posledicu ima smanjenu urinarnu produkciju. Kako funkcija gutanja amnionske tečnosti nije oštećena, volumen plodove vode se progresivno smanjuje. Blizanac recipijent postaje hipervolemičan i policitemičan. Višak cirkulišuće krvi i nemogućnost adekvatne eliminacije nekada može da dovede do pojave hidropsa u težim slučajevima. Povećana urinarna produkcija recipijenta vodi pojavi polihidroamniona i prekomernoj distenziji amnionskog kavuma, kompresije i smanjnje perfuzije donora. Redukcija amnionske tečnosti kod donora rezultuje fiksacijom donora uz zid uterusa (najčešće prednji zid), (Slika 1.) (stanje nazvano stuck twin) 1,36.

Nenad Sulovic, S. Marjanovic, Lj. Sulovic

01.12.2013.

Professional paper

MALIGNANT OTITIS EXTERNA -VARIABILITY OF CLINICAL COURSE AND DIFFICULTIES OF DIAGNOSTICS

This paper shows the case of a 70-year-old diabetic patient who was admitted to the ORL and MFS clinic as an emergency case with the right ear otalgia, in the right mastoid extension, facialis paralysis and the right ear suppuration all of which lasted for a month before the hospitalization. On admission, the innitial diagnostics stated canal skin edema of the external hearing canal which made the eardrum impossible to visualize. Granulations at the bottom of the canal were visible. During the admission, the patient was submitted to conservative and surgical treatments which confirmed that it was the case of malignant otitis externa.

Milos Janicijevic

01.12.2013.

Professional paper

ANALIZA PRISUSTVA FAKTORA RIZIKA KOD GOJAZNIH PACIJENATA SA KORONARNOM BOLEŠĆU, SA I BEZ DIJABETES MELITUSA TIP DVA

Dijabetes melitus tip 2 je jedno od vodećíh hroničnih oboljenja u svetu pa i u našoj zemlji, koje predstavlja
značajan faktor rizika u nastanku kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Cilj ovog istraživanja je ispitivanje koji
faktori rizika doprinose nastanku koronarne bolesti kod gojaznih pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2. U studiju je
uključeno 82 gojazna pacijenta, od toga 52 sa dijabetes melitusom i 30 bez dijabetes melitusa, sa angiografski dokazanom koronarnom bolešću. Kod svih je sprovedeno kliničko ispitivanje, laboratorijske analize i ehokardiografski pregled. Na osnovu rezultata ispitivanja utvrdili smo da je distribucija faktora rizika kao što su arterijska hipertenzija,
porodično opterećenje koronarnom bolešću, pušenje, konzumacija alkohola bila istovetna u gojaznih pacijenata sa i
bez dijabetes melitusa. Ehokardiografki je nađena statistički značajno veća leva komora, niža ejekciona frakcija, veća
leva pretkomora i značajna mitralna regurgitacija u grupi sa dijabetesom. U grupi sa dijabetesom je takođe češće,
statistički značajno, bila prisutna višesudovna koronarna bolest. Uprkos malom uzorku može se zaključiti da je prisustvo dijabetes melitusa kod gojaznih pacijenata presudno u nastanku težih oblika koronarne bolesti. Težina se ispoljila kroz značajnije strukturne i funkcionalne promene leve komore i broj obolelih koronarnih arterija.  

Danjela Vasic, B. Ivanovic, T. Novakovic, G. Nikolic, B. Orbovic, K. Andjelkovic, V. Karadzic

01.12.2013.

Professional paper

PROGNOSTIČKI ZNAČAJ GLEASON SCORE-A 7 (3+4) I GLEASON SCORE-A 7 (4+3) U ADENOKARCINOMU PROSTATE U ODNOSU NA KLINIČKI STADIJUM, TKIVNI ANDROGEN STATUS I STEPEN NEUROENDOKRINE DIFERENCIJACIJE

Prognoza i izbor terapije adenokarcinoma prostate (ADKP) direktno zavise od brojnih prediktivnih faktora, među kojima su najznačajniji zbirni histološki gradus tumora (Gleason score, koji predstavlja zbir prvog i drugog dominantnog histološkog gradusa) i klinički stadijum. Novija istraživanja u ove faktore ubrajaju i tkivni androgen status i neuroendokrinu diferencijaciju. Važnost prvog i drugog dominantnog histološkog gradusa naročito postaje značajan kod ADKP Gleason score-a 7. Smatra se da goru prognozu imaju ADKP višeg Gleason score-a, uznapredovalog kliničkog stadijuma, androgen nezavisni tumori i tumori koji pokazuju veći stepen neuroendokrine diferencijacije. Cilj rada je odrediti prediktivni značaj ADKP Gleason score-a 7 (3+4) i ADKP Gleason score-a 7 (4+3) u odnosu na klinički stadijum, tkivni androgen status i stepen fokalne neuroendokrine diferencijacije. Istraživanje je obuhvatilo 33 ADKP Gleason score-a 7, odnosno 26 (78,79%) ADKP 7 (3+4) i 7 (21,21%) ADKP 7 (4+3). Svi tumori su najčešće dijagnostikovani u stadijumu D2 kada su već postojale udaljene metastaze. ADKP Gleason score-a 7 (4+3) dijagnostikovani su u većem procentu u ovom stadijumu, među njima ima više androgen nezavisnih tumora i pokazuju veći stepen fokalne neuroendokrine diferencijacije. Svi dobijeni rezultati u saglasnosti su sa podacima iz literature i navode na zaključak da ADKP Gleason score-a 7 (4+3) imaju goru prognozu od ADKP Gleason score-a 7 (3+4).

M. Mijovic, D. Vukicevic, B. Djerkovic, V. Nedeljkovic, L. Vitkovic

01.12.2013.

Professional paper

SISTEMATSKI PREGLED PRIMENE DIJAGRAMA TOKA U STUDIJAMA SA KLASTER RANDOMIZACIJOM

Dijagram toka studije predstavlja sastavni deo usklađenih standarda o izveštavanju (CONSORT). Preporučuje se njegova primena u izveštavanju ogleda sa klaster randomizacijom. Cilj rada je da se predstavi učestalost korišćenja dijagrama toka u klaster randomizovanim studijama u skladu sa standardima o izveštavanju. Urađeno je pretraživanje Medline-a i za analizu izdvojeno 474 studija sa klaster randomizacijom. Studije su pregledane u cilju otkrivanja upotrebe grafičkog prikaza, primene standarda o izveštavanju i vremena publikovanja studije. U zavisnosti od trajanja, studije su podeljene na one koje su prikazale završena istraživanja i one čije je izvođenje još uvek u toku. Učestalost dijagrama toka je bila statistički značajno veća u studijama koje su se pridržavale standarda (86,2%) u odnosu na studije koje nisu koristile CONSORT smernice (71,4%), i u studijama koje su prikazale završena istraživanja (81,2 %) u odnosu na studije koje su predstavljale pilot projekte (54,3%). Primena CONSORT-a je zabeležena u 145 (31%) literaturnih jedinica. Broj klaster randomizovanih studija dobijenih pretraživanjem MEDLINE-a niskom cluster randomized trial [ti] i cluster randomised trial [ti] i primena CONSORT-a u izveštajima klaster randomizovanih studija linearno rastu tokom vremena (p<0,001). Učestalost primene dijagrama toka je veća u izveštajima klaster randomizovanih studija koji su rađeni u skladu sa standardima o izveštavanju.

M. Kostic, A. Ilic, Z. Bukumiric, J. Jovanovic, G. Trajkovic

01.12.2013.

Professional paper

Electrocardiography changes in patients with acute myocardial infarction in late hospital phase

One of possibilities to estimate size of myocardial injury during the acute myocardial infarction are electrocardiographic changes,
forming of QS formation (ECG signs of scares changes). This investigation which included three groups of patients receiving thrombolytic, nitrates or beta blockers in acute phase of myocardial infarction has aim to analyze 12-chanels electrocardiogram and to establish difference between this therapeutics groups in sum of QRS score, but also to indicateon frequency of periinfarction heart insufficiency in this therapeutics groups, comparing with observed ECG changes. Analysis shows significant differences between groups
in value of QRS score, and also significant lower value of QRS score in patients with acute myocardial infarction treated with thrombolytic therapy. This difference relative to other two groups shows lower level of myocardial injury during acute myocardial infarction in patients treating with thrombolytic therapy. 

Z. Marcetic, S. Sovtic, M. Sipic, V. Peric, S. Lazic

01.12.2013.

Professional paper

NECESSITY AND FREQUENCY OF INVOLUNTARY HOSPITALIZATION IN PSYCHIATRIC INSTITUTION

Involuntary hospitalization for treatment of mental patients is a necessity in modern scientific psychiatric practice. Hospitalization is generally an act of psychological and social disruption of individual’s homeostasis, which is a very important and complex problem for the mentally ill. The goal of the study was to confirm the necessity of involuntary treatment of mental patients in a medical institution, in the interest of patients and the society. The research was conducted as a cross sectional study of hospitalized patients in 2012 at the Clinic for psychiatric disorders "Dr Laza Lazarevic" in Belgrade. It included 2286 inpatients, especially involuntarily hospitalized 236 and 719 admitted for hospital treatment with the assistance of the police. The data were statistically analysed by methods of descriptive statistics: χ2 - test and multiple logistic regression analysis, using the software package SPSS v. 20. The results show that 255 patients were admitted to the hospital for the first time with the assistance of the police. Patients hospitalized with the assistance of the police in compared to those hospitalized without the assistance of the police were, with statistical significance: younger, more frequently males, most frequently in the diagnostic group of schizophrenia and less frequently in the group of organic and affective disorders, most often it was their first, and involuntary hospitalization. During the studied period, 236 (10%) of the total number treated patients were involuntarily hospitalized. There were 176 (74.58%) patients detained for treatment by force, with the assistance of police. There is a necessity for involuntary hospitalization of mental patients. The justification of detaining patients in the health institution by such measures is accomplished through legislation in the best interest of the patient.

M. Nenadovic

01.12.2013.

Professional paper

RAZLIKE U KLINIČKIM KARAKTERISTIKAMA BOLESNIKA SA DILATACIONOM KARDIOMIOPATIJOM U ZAVSINOSTI OD POSTOJANJA OČUVANE KONTRAKTILNE REZERVE LEVE KOMORE PROCENJENE STRES EHOKARDIOGRAFSKIM TESTOM FIZIČKIM OPTEREĆENJEM

Očuvana kontraktilna rezerva leve komore podrazumeva sposobnost hipokinetičnih segmenata miokarda da pod dejstvom različitih inotropnih stimulusa poprave svoju kontraktilnost. Utvrditi razlike u kliničkim karakteristikama kod pacijenata sa dilatacionom kardiomiopatijom u zavisnosti od očuvane kontraktilne rezerve leve komore. U studiju je uključeno uzastopnih 55 bolesnika sa idiopatskom dilatativnom kardiomiopatijom. Svim bolesnicima uključenim u studiju urađen je stres ehokardiografski test fizičkim opterećenjem po standardnom protokolu. Postojanje očuvane kontraktilne rezerve je određivano uz pomoć promene ejekcione frakcije leve komore. Prosečna starost ispitivanih bolesnika je bila 54,98 ± 9,84 godina, 49 (89,1%) je bilo muškog pola. Na osnovu promene ejekcione frakcije leve komore kao kriterijuma kontraktilne rezerve leve komore, očuvanu kontraktilnu rezervu je imalo 25 bolesnika (45,5%). Bolesnici bez očuvane kontraktilne rezerve leve komore znatno češće u anamnezi imaju zastupljenu arterijsku hipertenziju (46,7 vs. 20,0%, p=0,038). Nema značajne razlike u zastupljenosti ostalih faktora rizika. Pacijenti sa očuvanom kontraktilnom rezervom leve komore imaju manju dimenziju leve komore na kraju sistole (49,64 ± 7,26 vs. 55,27 ± 8,36 mm, p=0.011), manji indeks volumena leve komore na kraju dijastole (77,35 ± 26,41 vs. 94,59 ± 34,97 ml/m2, p=0,005) i na kraju sistole (59,31 ± 26,05 vs. 78,62 ± 34,42 ml/m2, p=0,002), veću ejekcionu frakciju leve komore (25,48 ± 8,32 vs. 18,33 ± 6,49%, p=0,002) i niži indeks pokreta zidova leve komore (2,23 ± 0,27 vs. 2,48 ± 0,27, p=0,002). Kod bolesnika sa očuvanom kontraktilnom rezervom leve komore nalazimo manju zastupljenost arterijske hipertenzije i morfološki i funkcionalno manje oštećenu levu komoru.

V. Peric, A. Jovanovic, D. Rasic, M. Todorovic, S. Lazic, D. Djikic, T. Novakovic, M. Sipic, D. Aleksovski, B. Dejanovic, B. Sovrlic

01.12.2013.

Professional paper

GENITALNE INFEKCIJE MIKOPLAZMAMA

Tokom retrospektivne studije, koja je urđena u periodu od 01.01. do 31.12.2012.godine, pregledano je 1035 uzoraka vaginalnog sekreta, cervikalnog brisa i brisa uretre na UU i Mh. Osnovni cilj studije je bio utvrđivanje učestalosti infekcije Mikoplazmama, distribucije prema polu, godinama života pacijenata, kliničke dijagnoze zbog koje je urađeno mikrobiološko ispitivanje pacijenata i utvrđivanje osetljivosti izolovanih uzročnika na antibiotike. Od ukupno 1035 ispitanih uzoraka pozitivan nalaz je bio kod 331 pacijenta, od toga je 316 (95,5%) ženskog i 15 (4,5%) muškog pola. Razlika je statistički značajna. Nisu nađene statistički značajne razlike u prosečnoj starosnoj dobi između žena (29 godina) i muškaraca (30 godina). Infekcija samo sa UU je statistički značajno češća (70.1%) u odnosu na Mh (5.4%) i mešovitu infekciju (24.5%). Učestalost infekcije uzrokovane UU kod ženskog pola iznosila je 70%, a kod muškog pola 80%. Osobe muškog i ženskog pola ne razlikuju se statistički značajno prema učestalosti infekcije uzrokovane UU. Najveća učestalost pacijenata ženskog pola, bila je sa dijagnozom Vulvovaginitisa 34%, Colpitis je imalo 22%; Colpitis i Cervicitis-17%, dok je samo Cervicitis bio dijagnostikovan kod 10% bolesnica. Razlika u učestalosti kliničkih dijagnoza je statistički značajna. Svi izolovani uzročnici pokazuju statistički značajno veću osteljivost na tri i više antibiotika. Osetljivost na tri i više antibiotika nije statistički značajno povezana sa uzročnikom infekcije.

R. Urosevic, Milijana Relic, N. Relic, A. Ilic, V. Minic

01.12.2013.

Professional paper

INCIDENCE OF RICKET CLINICAL SYMPTOMS AND RELATION BETWEEN CLINICAL AND LABORATORY FINDINGS IN INFANTS

Rickets presents osteomalacia which is developed due to negative balance of calcium and / or phosphorus during growth and development. Therefore it appears only in children. The most common reason of insufficient mineralization is deficiency of vitamin D, which is necessary for inclusion of calcium in cartilage and bones. As result, proliferation of cartilage and bone tissue appears, creating calluses on typical places. Bones become soft and curve, resulting in deformities. Our present study included 86 infants, in whom, besides other diseases, clinical and laboratory signs of rickets were identified. In our study, rickets is most common (82.5%) in infants older than 6 months. By clinical picture, craniotabes is present in 46.5% of cases, Harisson groove in 26.7%, rachitic bracelets in 17.4%, rachitic rosary in 17.4% and carpopedal spasms in 2.3% of cases. Leading biochemical signs of vitamin D deficient rickets is hypophosphatemia (in 87.3% of cases), normal calcemia (in 75.6% of cases) and increased values of alkaline phosphatase (in 93% of cases). It has been shown that rickets in infant age may later affect higher incidence of juvenile diabetes, infection of lower respiratory tract, osteoporosis, and so on.

M. Cukalovic, J. Krdzic-Milovanovic, A. Odalovic, D. Jaksic

Indexed by