
More articles from Volume 53, Issue 3, 2025
PERCEPCIJA RIZIKA OD RAKA STUDENATA MEDICINE: FOKUS NA RAK GRLIĆA MATERICE
UTICAJ ISHRANE NA PREVALENCIJU HRONIČNIH NEZARAZNIH BOLESTI U CRNOJ GORI
ELIMINACIJA TUBERKULOZE – DOSTIGNUĆA I IZAZOVI
IZAZOVI JEDNOG ZDRAVLJA U ZDRAVSTVENIM POLITIKAMA
ZNAČAJ NACIONALNE „VAKCINALNE NEZAVISNOSTI“
PROCENA RIZIKA RADNIH MESTA U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA: TEORIJSKI OKVIR I METODOLOŠKI PRISTUPI
Published: 30.06.2025.
Volume 53, Issue 3 (2025)
pp. 35-35;
Abstract
Procena rizika u zdravstvenim ustanovama predstavlja temeljni element sistema bezbednosti i zdravlja na radu, imajući u vidu kompleksnost i
raznovrsnost profesionalnih opasnosti kojima su zaposleni izloženi. Ovaj rad analizira teorijski i normativni okvir procene rizika, tipologiju rizika
specifičnih za zdravstveni sektor, kao i metodološki pristup njihovom identifikovanju, kvantifikaciji i upravljanju. Zaposleni u zdravstvu, uključujući
lekare, medicinske tehničare, pomoćno i administrativno osoblje, izloženi su različitim vrstama rizika: biološkim, hemijskim, fizičkim,
psihosocijalnim i ergonomskim. Biološki rizici se posebno izdvajaju zbog neposrednog kontakta sa potencijalno infektivnim materijalima i
pacijentima, dok hemijski i fizički rizici proizilaze iz upotrebe lekova, dezinfijenasa i radnih uslova u savremenim kliničkim okruženjima.
Psihosocijalni i ergonomski faktori dodatno doprinose profesionalnom opterećenju.
Metodologija procene rizika uključuje korake poput identifikacije opasnosti, procene izloženosti i verovatnoće, određivanja posledica, kvantifikacije
rizika kroz matrice rizika, i definisanja mera kontrole. U skladu sa Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu Republike Srbije i međunarodnim
standardom ISO 45001:2018, procena rizika se formalizuje Aktom o proceni rizika koji mora da sadrži analizu svakog radnog mesta i konkretne
predloge mera zaštite. Posebna pažnja se posvećuje radnim mestima sa povećanim rizikom, gde je neophodno sprovesti dodatne medicinske provere i
obezbediti posebne uslove rada.
Preventivne i korektivne mere uključuju tehnička rešenja (npr. ventilacija, izolacija), organizacione mere (radne procedure, smenski rasporedi),
korišćenje lične zaštitne opreme (LZO), edukaciju zaposlenih i psihološku podršku. Efikasno upravljanje rizicima zahteva ne samo primenu tehničkih i
organizacionih rešenja, već i kontinuiranu evaluaciju, nadzor i edukaciju svih zaposlenih.
Diskusija ukazuje na neujednačenu primenu zakonskih regulativa i potrebu za sistemskim unapređenjem inspekcijskog nadzora, posebno u domenu
edukacije nižeg medicinskog osoblja i dosledne upotrebe zaštitne opreme. Zaključno, procena rizika mora biti kontinuiran i prilagodljiv proces koji se
oslanja na multidisciplinarni pristup, proaktivan menadžment i kulturu bezbednosti, sa ciljem očuvanja zdravlja zaposlenih i osiguranja kvaliteta
zdravstvenih usluga.
Ključne reči: procena rizika, zdravstvene ustanove, bezbednost i zdravlje na radu, biološki rizici, zaštitne mere.
Keywords
Citation
Copyright
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License.
Article metrics
The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.