Current issue

Volume 53, Issue 4, 2025
Online ISSN: 2560-3310
ISSN: 0350-8773
Volume 53 , Issue 4, (2025)
Published: 30.06.2025.
Open Access
All issues
Contents
30.06.2025.
Professional paper
PROBLEM ORJENTISANO UČENJE U VIRTUELNOJ REALNOSTI
Uvod: Problem orjentisano učenje je pedagoška strategija za prikazivanje situacija iz stvarnog svijeta i daje smjernice i instrukcije studentima dok
razvijaju vještine rješavanja problema. Uz pomoć vještačke inteligencije u virtuelnoj stvarnosti omogućava rješavanje slučajeva korišćenjem problem
orjentisanog algoritma.
SAŽETAK
Glavni dio teksta: Virtuelni pacijent je softver koji kroz simulaciju realnih medicinskih slučajeva služi za edukaciju studenata. On omogućava da se
sagleda složenost dijagnostičkih procedura kliničkih slučajeva na taj način što će biti iskorišteni slučajevi iz realne kliničke prakse sa teoretski
opravdanim diferencijalno –dijagnostičkim dilemama kroz dinamičnu strukturu slučaja. Korisnici mogu unaprijediti i testirati sposobnost rješavanja
problema pokušavajući da riješe slučajeve samostalno. Riješavanje slučajeva podrazumijeva obradu anamnestičkih podataka i rezultate ispitivanja
(istorija bolesti, fizikalni pregled, laboratorijski nalazi), da bi se odredila odgovarajuća dijagnoza i donijela terapijska odluka. Kreiranje „virtuelnog
pacijenta“ daje mogućnost studentima da samostalno vode pacijenta, od dijagnostike do terapije, da stiču nova saznanja o različitim kliničkim
oblastima, i da njihov napredak bude kontinuirano praćen od strane tutora.
Zaključak: Upotreba problem orjentisanog učenja u virtuelnoj realnosti povećava dostupnost kontinuiranog treninga za student, proširuje spektar
kliničkih tema, vježbe se izvode u “virtuelnom”, a samim tim i bezbjednijem okruženju i omogućava dostupnost pacijenta-“bilo kad i bilo gdje”.
Ključne rječi: problem orjentisano učenje, virtuelna stvarnost, virtualni pacijent
Dejan Bakonjić
30.06.2025.
Professional paper
METAKOGNITIVNI PROBLEMSKI BAZIRANI MODULI ZA INTERPRETACIJU REZULTATA U MEDICINSKOJ STATISTICI
Srđan Mašić
30.06.2025.
Professional paper
ULOGA SIMULACIJE U MEDICINSKOJ EDUKACIJI
Medicinska edukacija zasnovana na simulaciji postala je ključni deo obuke zdravstvenih radnika, koristeći napredne tehnologije kao što su
kompjuterske simulacije, visoko-verni manekeni i virtuelna realnost. Postoje tri glavne vrste simulacije: simulacija u centrima za simulaciju, „in situ“
simulacija u stvarnom kliničkom okruženju, i simulacija na daljinu koja koristi digitalne alate za obuku. Simulacioni centri obezbeđuju kontrolisano
okruženje za vežbanje kliničkih veština, dok „in situ“ simulacija omogućava timovima da vežbaju u svom svakodnevnom radnom okruženju.
Cilj ovakvog pristupa je poboljšanje kliničkih veština, donošenja odluka i osiguranje bezbednosti pacijenata kroz stvaranje riziko-free okruženja za
učenje. Učesnici mogu ponavljati scenarije i brzo dobijati povratne informacije, što im pomaže da steknu samopouzdanje u kompleksnim medicinskim
situacijama. Osim toga, simulaciona medicina podstiče interdisciplinarnu saradnju i poboljšava zadržavanje znanja u poređenju sa tradicionalnim
metodama obrazovanja.
Istorijat medicinske simulacije seže unazad do antičkih vremena kada su korišćeni modeli za prikazivanje kliničkih stanja. Moderni pristupi su se
razvijali kroz decenije, sa posebnim naglaskom na simulaciju kardiopulmonalne reanimacije i širenje na druge specijalnosti. Broj simulacionih centara
brzo raste, omogućavajući integraciju simulacije u medicinske kurikulume.
Medicinska edukacija zasnovana na simulaciji omogućava polaznicima da se obučavaju u kontrolisanim uslovima, smanjujući rizik od grešaka koje
mogu nastati tokom rada sa stvarnim pacijentima. Ovo stvara okruženje u kojem se greške mogu tolerisati i analizirati, čime se povećava poverenje
između zdravstvenih radnika i pacijenata. Ovaj metod obrazovanja takođe omogućava realističniju obuku u situacijama koje se retko javljaju u praksi.
Simulacije se mogu izvoditi sa različitim vrstama simulatora, uključujući fantome, standardizovane pacijente i kompjuterske programe. Simulatori se
klasifikuju prema nameni i vernosti simulacije, od niskih do visokih nivoa vernosti, što utiče na interaktivnost i realnost obuke. Visoko verni simulatori,
iako skuplji, omogućavaju najrealističnije iskustvo, dok simulacije niske vernosti često imaju niže troškove ali manju interaktivnost.
Na kraju, simulacija na daljinu je postala važna alternativna metoda, omogućavajući edukaciju velikog broja zdravstvenih radnika u različitim
lokacijama putem digitalne komunikacije. Ova metoda se pokazala posebno korisnom tokom pandemije COVID-19.
Zaključujemo da, iako su troškovi često prepreka, entuzijazam i kreativnost mogu omogućiti realizaciju simulacione edukacije i u uslovima
ograničenih resursa. Razmena iskustava i znanja kroz evropska udruženja može doprineti daljem razvoju simulacione medicine i unapređenju kvaliteta
medicinske edukacije na našim prostorima.
Ključne reči: simulacija, medicinska edukacija, studenti medicine
Slađana Trpković
30.06.2025.
Professional paper
METAKOGNITIVNI PROBLEMSKI BAZIRANI MODULI: ŠTA DALJE?
Metakognitivni problemski bazirani moduli (MKPB) imaju modularni i fleksibilni dizajn, budući da su koncipirani kao sukcesivno rešavanje problema
korak po korak usmeravano vođenim pitanjima.Postojeći MKPB moduli trenutno omogućavaju rešavanje problema unutar jedinstvenog formata i
njihova prva nadogradnja može ići u pravcu kombinovanja različitih medijskih formata, uključujući tekst, slike, zvuk i video, čime se povećava
angažovanje studenata i podstiče multimodalno usvajanje znanja.Primena algoritama asocijativnog učenja (npr. Apriori, Eclat, FP-Growth) omogućava
prepoznavanje čestih obrazaca grešaka i veza među koracima u rešavanju problema. U okviru MKPB modula identifikacija obrasca rešavanja problema
i
SAŽETAK
najčešćih grešaka omogućava generisanje personalizovanih preporuka studentima kako da unaprede proceduru rešavanja, a samim tim i svoje
znanje.Modularnost MKPB u okviru Moodle platforme otvara mogućnost kreiranja transdisciplinarnih modula usmerenih na rešavanje kompleksnih i
višestepenih problema. U zavisnosti od odabrane teme, moguće je kombinovati više pojedinačnih MKPB modula u zajedničku, povezanu strukturu,
čime se omogućava transdisciplinarni pristup učenju i rešavanju problema u realnim kontekstima. Ovakav pristup omogućava razvoj višestepenih MKPB
celina, koje povezuju različite discipline u jedinstveni tok učenja.Kao dodatna podrška metakognitivnom razvoju studenata, može se na početku kursa
primeniti Metacognitive Awareness Inventory upitnik, čiji rezultati, uz pomoć postojeće generativne veštačke inteligencije, mogu poslužiti za
kreiranje prilagođenih preporuka studentima o tome kako da unaprede svoje metakognitivne sposobnosti.Obučeni modeli generativne veštačke
inteligencije mogu se iskoristiti i za kreiranje novih MKPB modula na osnovu strukture i primera koji se daju kao mustre. Modularnost MKPB i
otvorenost Moodle platforme pružaju izuzetno široke mogućnosti za dizajn i prilagođavanje, ograničene pre svega znanjem, iskustvom i kreativnošću
autora.
Ključne reči: metakognicija, problemski bazirano učenje, veštačka inteligencija
Zoran Bukumirić
30.06.2025.
Professional paper
REZISTENCIJA GRAM NEGATIVNIH BAKTERIJA BOLNIČKIH IZOLATA
Uvod: Poslednjih godina Gram negativne bakterije (GNB) su najčešći uzročnici infekcija u bolničkoj sredini, naročito multirezistentni sojevi ovih
bakterija čija prevalenca raste. Među najznačajnijim izolatima su: Klebsiella pneumoniae, Escherichia colli, Enterobacter spp., Pseudomonas
aeruginosa i Acinetobacter spp.
SAŽETAK
SAŽETAK
Cilj rada: Cilj ovog rada bio je da se ispita osetljivost 100 sojeva GNB izolovanih kod pacijenata lečenih u bolničkim ustanovama KIM na antibiotike.
Materijal i metode: Istraživanje je obuhvatilo 100 uzoraka ( urina-55, rana-23, sputum-22) izolovanih tokom četvoromesečnog perioda 2022 godine.
Rezistencija bakterija ispitana je disk-difuzionom metodom antibiograma, korišćene su preporučene vrednosti EUCAST za enterobakterije.
Rezultati: U ispitivanim uzorcima dominiraju enterobakterije. Escherichia colli je bila najčešće izolovana iz urina 67,3%, Klebsiella pneumoniae iz
rane 26% i iz sputuma Proteus spp. 31,8%. Najveća učestalost rezistencije Escherichia colli je bila na baktrim i cefiksin, dok je kod Pseudomonas spp.
bila na ceftazidin. Rezistencija Klebsiella pneumoniae na meropenem iznosila je 64%. Acinetobacter spp. je najmanja rezistencija ispoljena na
gentamicin.
Zaključak: Učestalost pozitivnog nalaza Escherichia colli i Proteus spp. se statistički razlikuju u odnosu na vrstu uzorka, dok Acinetobacter spp. i
Klebsiella pneumoniae se nije statističko razlikovalo.
Ključne reči: antibiotici; rezistencija; infekcije; učestalost
Nikola Grbić
30.06.2025.
Professional paper
NOVI IZAZOVI U PREVENCIJI KARDIOVASKULARNIH BOLESTI
Studije o sprovođenju mera prevencije kardiovaskularnih bolesti bolest bolesti pokazala je visoku prevalencu štetnih karakteristika stila života,
drugih faktora rizika i nedovoljne upotrebe profilaktičkih lekova kod bolesnika sa aterosklerotskom bolešču.Postojale su značajne varijacije kod
načina života bolesnika,naročito u vezi pušenja i upotrebe nekih profilaktičkih lijekova.načn života,ciljen vrijednosti faktora rizika i terapeutski
ciljevi prema zajedničkim evropskim preporukama nisu realizovani kod većine bolesnika u Evropi.U novim preporukama bolesnii sa veoma visokim
rizikom za koronarnu bolest ciljna vrijednost LDL< 1.4 mmol/l ili redukcija najmanje 50% ako je bazalna vrijednost od 1.8 do 3.5mmol/l.U bolesnika
sa veoma visokim rizikom, sa stalno povišenim LDL uprkos maksimalnoj dozi statina, u kombinaciji sa ezetemidom ili kod onih koji ne tolerišu statin
potrebno je uvesti PCSK9 inhibitore. Značaj pokretanja odgovarajuće prevenciju prije otpuštanju iz bolnice ne može biti zanemarena, kao i liječenje,
prevencija smanjuje post-hospitalizaciju sa povećanjem broja pacijenata koji su na odgovarajućujoj terapiji i koji dostižu ciljne vrijednosti faktora
rizika. Ovo podrazumjeva potpunu kliničku procjenu koja vodi optimizacije medicinske terapije, individualnoj edukaciji za promjenu ponašanja i
modifikaciju faktora rizika. Specijalizovani programi prevencije i konsultacije pacijenata treba da koriste pristup na pacijentu koji se fokusira na
prioritete i ciljeve pacijenta i uključuje promjene načina života u kontekstu života bolesnika. Klinički stručnjaci i ljekari opšte medicine treba da
usklade svoje napore, i uz podršku drugih zdravstvenih stručnjaka naprave integrisanu kliničku strategiju za prevenciju koronarne u bolnicama i
zajednici .
Ključne riječi: prevencija kardiovaskularna bolest
Duško Vulić, Zoran Vujković
30.06.2025.
Professional paper
METABOLIČKI SINDNROM - UTICAJ NA REPRODUKTIVNI STATUS ŽENE
Metabolički sindrom predstavlja kompleksan klinički entitet koji značajno utiče na reproduktivno zdravlje žena kroz sve životne faze. Metabolički
sindrom predstavlja skup međusobno povezanih poremećaja koji značajno povećavaju rizik od aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti, uključujući
infarkt miokarda, cerebrovaskularne incidente, perifernu vaskularnu bolest, kao i razvoj insulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2. Insulinska
rezistencija, kao njegova centralna komponenta, ima ključnu ulogu u patogenezi sindroma policističnih jajnika, poremećaja fertiliteta, gestacijskog
dijabetesa i brojnih komplikacija u trudnoći. Sama menopauza je povezana saredistribucijom masnog tkiva - povećava se abdominalno i visceralno
masno tkivo, studije sugerišu da starenje, a ne menopauza, ima veću ulogu u povećanju telesne mase. Međutim, pad koncentracije estrogena, bez
odgovarajuće fizičke aktivnosti i promene u ishrani, uzrokuje promenu telesnog sastava - prelazak iz ginoidnog ka androidnom tipu distribucije masti,
što povećava rizik od insulinske rezistencije, koja je ključni faktor u razvoju metaboličkih bolesti, pre svega dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih
komplikacija. Uzimajući u obzir visoku prevalencu metaboličkog sindroma i njegov rastući uticaj na žensko zdravlje, neophodna je dalja edukacija,
rana dijagnostika i individualizovan terapijski pristup, kako bi se unapredio kvalitet i dužina života žena širom životnog ciklusa.
Ključne reči: metabolički sindrom, reproduktivno zdravlje, insulinska rezistencija, gojaznost
Tatjana Novaković, Momir Dunjić, Emilija Bojović
30.06.2025.
Professional paper
ISTORIJSKI RAZVOJ SRPSKOG LEKARSKOG DRUŠTVA OD 1872. DO 2025. GODINE
Doktor Vladan Đorđević sa petnaestoricom kolega osniva 1872. godine Srpsko lekarsko društvo koje od 1874. izdaje časopis Srpski arhiv za celokupno
lekarstvo. Od samog početka rada, shodno ciljevima koji su proklamovani u Ustavu Srpskog lekarskog društva, težište je stavljeno na dodatnu
edukaciju lekara. Sve do osnivanja Medicinskog fakulteta u Beogradu, jedino mesto gde su lekari mogli sticati nova znanja iz svih oblasti medicine bili
su sastanci SLD. Na sastancima su prikazivani zanimljivi slučajevi iz prakse naših vodećih lekara, referisano je o najnovijim dostignućima iz svih
oblasti medicine, podnošeni su izveštaji sa međunarodnih kongresa kojima su prisustvovali naši lekari. Između dva svetska rata počinje i osnivanje
specijalističkih sekcija u okviru SLD. Po okončanju Drugog svetskog rata Društvo značajno unapređuje svoj rad, budući da je od novih vlasti
prepoznato kao organizacija od izuzetnog značaja za razvoj medicinske nauke i prakse u Srbiji. Osniva se veći broj specijalističkih sekcija, a Društvo
ulazi i u period teritorijalne organizacije osnivanjem podružnica. U ovom radu
posebna pažnja biće posvećena statutarnim promenama SLD i radu pojedinih predsednika
Društva koji su značajno unapređivali njegov rad.
Ključne reči: osnivači, sekcije, podružnice, statutarne promene, zaslužni predsednici
Milan Nedeljković, Zoran Vacić
30.06.2025.
Professional paper
ORALNO ZDRAVLJE UČENIKA ŠKOLSKOG UZRASTA U SKOPLJU
temelji za dugoročne navike i zdravstveno ponašanje. Tokom poslednjih decenija, u Makedoniji su sprovedene brojne inicijative s ciljem unapređenja
oralnog zdravlja, među kojima se izdvaja Nacionalna strategija za prevenciju bolesti usne suplje. Ova strategija, koja se sprovodi već petnaest
godina, ima za cilj smanjenje prevalencije karijesa i unapređenje oralne higijene među najmlađom populacijom. Ova studija se fokusira na stanje
oralnog zdravlja školske dece u tri opštine u Skoplju, pružajući uvid u rezultate dosadašnjih preventivnih aktivnosti, kao i u potrebu za daljim
unapređenjem strategija očuvanja oralnog zdravlja.
Metode:Ova prekogranična studija je sprovedena od strane kalibrisanih stomatologa u Skoplju 2023. godine, u Odseku za dečiju i preventivnu
stomatologiju u Poliklinici Cair. Koristili su se stomatološka sonda i ogledalo, a podaci su zabeleženi pomoću standardizovanog upitnika SZO. Uslovi
za uključivanje su bili deca uzrasta 10 i 13 godina, oba pola, nasumično podeljena u dve grupe od po 60 dece. Određivao se indeks KEP (karijes
ekstrakcija, plomba). Sprovodjena je deskriptivna analiza podataka.
Rezultati: Studija je obuhvatila 60 učenika petog razreda i 60 učenika sedmog razreda. Prosečna starost učenika bila je 10,2 godine za mlađu grupu i
12,6 godina za stariju grupu. U mlađoj grupi, 56,6% učesnika imalo je karijes, s prosečno 2,5 zahvaćena trajna zuba. U starijoj grupi, 84,5% je imalo
karijes, s prosečno 5,6 zahvaćenih zuba. U obe starosne grupe, više od dve trećine karijoznih lezija bilo je nesanirano (72%), dok je učestalost
komplikacija povezanih sa karijesom iznosila 8,9%.
Zaključak: Stopa karijesa u obe ispitivane grupe je visoka, što dovodi do zaključka da su potrebne dodatne i češće edukativne aktivnosti u okviru
Nacionalne strategije.
Klučne reci: karies, KEP indeks, prevencija
Sara Tairi
30.06.2025.
Professional paper
METAKOGNICIJA I INTERNET KAO ALATI SAVREMENOG MEDICINSKOG OBRAZOVANJA- ANALIZA MEĐUSOBNE POVEZANOSTI
Uvod: Unapređenje obrazovnog okruženja i podsticanje samostalnog aktivnog učenja studenata, nameće i pitanje razumevanja i razvoja strategija učenja kod studenata.
Ključnu ulogu u tome ima metakognicija koju možemo definisati kao znanje i regulaciju sopstvenih kognitivnih procesa, odnosno sposobnost da se prate, kontrolišu i planiraju
aktivnosti povezane sa učenjem i rešavanjem problema. Razvoj modernih tehnologija i korišćenje internet u procesu učenja je jedan od faktora koji utiču na metakognitivne
sposobnosti. Za procenu metakognitivne sposobnosti koristi se „Upitnik za procenu metakognitivne svesnosti“,(engl. Metacognitive Awareness Inventory – MAI, koji je validiran
za srpsku populaciju.
Cilj rada: Ispitati povezanost potrebe interneta u toku studiranja sa komponentama metakognicije.
Metode rada: Istraživanje je sprovedeno kao studija preseka u oktobru 2024. godine na Medicinskom fakultetu, Univerziteta u Prištini, Kosovska Mitrovica. Obuhvaćeni su svi
student 3. godine medicine koji su pored klasične nastave iz Medicinske statistike i informatike imali i elektronsko učenje. Nastavni materijali su bili dostupni preko Moodle
platforme i pripremljeni u vidu metakognitivni problemski baziranih modula u okviru Erazmus + projekta „Razvoj i implementacija metakognitivnih problemski baziranih
modula u kursevima mešovite nastave u medicinskim naukama“, br. 101082790. Na stranici kursa bila je postavljena i srpska, validirana verzija MAI upitnika uz dodatak
sociodemografski podataka i pitanja vezanih za proces studiranja. Upitnik je obuhvatao dve komponente. “Znanje o kogniciji”, (sa podkomponentama, deklarativno znanje,
procedualno znanje, uslovno znanje) i “Regulaciju kognicije” (planiranje, strategija upravljanja informacijama, praćenje učenja i razumevanja, strategija za ispravljanje
grešaka i evaluacija).
Upitnik ima ukupno 52 stavke sa odgovorima ocenjenim Likertovom skalom sa 5 nivoa – od 1, „Uvek netačno“ do 5 „Uvek tačno“, a sabiranjem svih stavki u okviru jedne
subkomponente dobijen je zbirni rezultat za datu potkategoriju metakognicije. Studenti su popunjavali upitnik pre pristupa nastavnim materijalima koji su se nalazili na kursu.
Rezultati: Istraživanjem je obuhvaćeno 82 studenta, prosečne starosti 20,9±0,9. Ispitivani uzorak je činilo 32,9% osoba muškog i 67,1% ženskog pola, koji su se izjasnili o
potrebi internet u toku studiranja i na skali od 1 “malo” do 5 “mnogo”, ocenili da je prosečna potreba za internetom tokom studiranja iznosila 4,4. Veći nivo procedualnog
znanja je bio povezan sa većom potrebom za internetom tokom studiranja (r=0,289. p=0,008). Pozitivna korelacija potrebe internet je zabeležena i sa svim subkomponentama
“Regulacije kognicije”, za planiranje (r=0,249; p=0,024), strategiju upravljanja informacijama (r=0,396; p<0,001), praćenje učenja i razumevanja (r=0,316; p=0,004),
strategiju za ispravljanje grešaka (r=0,275; p=0,012) i evaluaciju (r=0,294; p=0,007). Najača povezanost potrebe internet tokom studiranja je bila sa strategijom upravljanja
informacijama. Veća potreba korišćenja interneta među studentima je uticala da uspore sa radom kada naiđu na važne informacije (4,4), fokusiraju se na nove informacije
(4,3), teže da ih preformulišu svojim rečima (4,4) i povezuju ih sa onim što već znaju (4,4).
Zaključak: Korišćenje internet tokom studiranja utiče na veći stepen metakognicije i svesnosti studenata da prepoznaju nove i važne informacije. Pomaže im kako da usvoje
nove informacije, da se na njih fokusiraju, da ih preformulisu i kako da ih povežu sa već postojećim znanjem.
Ključne reči: Metakognicija, upotreba internet, studenti medicine, MAI
Aleksandra Ilić