Postojeći model obrazovanja kadrova u oblasti uticaja životne sredine na zdravlje čoveka, karakteriše izrazita stručna i sektorska fragmentacija. Umesto da integriše sve
pozitivne aspekte multidisciplinarnosti, interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti, trenutni model često favorizuje uskostručne pristupe. Ova fragmentacija je prisutna
između različitih naučnih i stručnih oblasti - biologije, hemije, poljoprivrede, medicine, inženjerskih nauka, ali i ekonomije, prava i društvenih nauka. U takvom okviru,
stručnjaci iz različitih disciplina često pristupaju problemima isključivo iz perspektive svojih struka, boreći se za „svoj deo kolača“, što rezultira uskim i jednostranim
tumačenjima problema. Ovaj pristup neretko stvara nove izvore sukoba među stručnjacima, jer se različite struke međusobno ne prepoznaju kao komplementarne, već kao
konkurentske, što dodatno otežava efikasno rešavanje složenih problema. Takva fragmentacija je posebno problematična kada je reč o pitanjima životne sredine, jer ona
zahteva celovit pristup. Zdravstveni problemi izazvani faktorima iz životne sredine, kao što su zagađenje, klimatske promene, izloženost štetnim materijama ili
nanočesticama, uticaj socijalnog okruženja itd. ne mogu se adekvatno razumeti i rešavati ako se razmatraju parcijalno, iz ugla samo jedne naučne discipline. Životna sredina
je sveobuhvatan sistem, i sveobuhvatni problemi koji iz nje proističu moraju biti tretirani integrisano - uzimajući u obzir sve relevantne aspekte koji mogu doprineti rešavanju
tih problema. Za realizaciju poslediplomskih studija u ovoj oblasti neophodna je transdiciplinarna saradnja između različitih disciplina, ne samo na nivou razmene
informacija, već kroz aktivno povezivanje i preplitanje različitih metodologija i perspektiva kako bi se došlo do inovativnih i održivih rešenja. Obim različitih rizika po životnu
sredinu i zdravlje čoveka, koji nastaju u savremenom društvu, svakog dana je sve veći. Tako se danas kao glavni faktori uticaja na zdravlje ljudi pojavljuju neki rizici koji pre
samo par godina ili desetina godina nisu ni postojali. Iz istih razloga pristup temi rizika po životnu sredinu i zdravlje čoveka postao je problematičan i u razvijenim zemljama.
U nizu kritičnih situacija nastalih u oblasti zaštite životne sredine i zdravlja čoveka, različite države nisu imale adekvatne odgovore na nastale probleme. Kao na primer u
slučajevima sve češćih vanrednih situacija (poplave, akcidenti u industriji i saobraćaju itd.), aerozagađenja, novih rudarskih postrojenja, COVID, neadekvatne bezbednosti
hrane, zavisnosti od interneta, društvenih kriza itd. Jedan od glavnih razloga tome bio je upravo nedostatak odgovarajućih stručnjaka koji bi na pravi način mogli da sagledaju
ove probleme i ukažu stanovništvu i državnim aparatima kako treba ispravno postupati. Analizom navedenih problema ustanovili smo da postoji potreba da se kroz obrazovni
sistem stvore stručnjaci koji će, usvajanjem transdisciplinarnih znanja, na adekvatan način moći da odgovore svim savremenim izazovima u oblasti zaštite životne sredine i
zdravlja stanovništva. Postojeći obrazovni modeli, u okviru poslediplomske edukacije lekara, nisu u stanju da proizvedu takve stručnjake pa je neophodno sprovesti
transformaciju obrazovnog procesa u ovoj oblasti i to direktnom intervencijom u konceptu učenja usvojen primenom MCPB modula, a kroz primenu problem based blended
learning blocks modula sa integrisanim transdisciplinarnim znanjima(TransBlox), a koji će dopunjavati teorijsku i praktičnu nastavu u okviru Blended learning kurseva na
Moodle platformi. U okviru ovih modula, nakon uvodnog teksta u kojem se postavlja problem i istraživački cilj, svaki naredni korak će uključivati vođena pitanja prilagođena
rešavanju postavljenog problema. Ova pitanja će biti interaktivno dizajnirana, s mogućnošću biranja ponuđenih odgovora ili unošenja odgovora u predviđena polja.
Odgovarajući na vođena pitanja, student će postupno identifikovati ključne komponente koje treba razjasniti i, prateći logičan sled pitanja, učiti kako da sistematski rešava
problem. Korišćenje unapređenih modula omogućuje integraciju transdosciplinarnih znanja u nastavne kurikulume poslediplomskih studija i maksimalnu objektivnost u
praćenju nastave i ocenjivanju, kao i transparentnost i demokratičnost celokupnog nastavnog procesa.
Ključne reči: Transdisdiplinarnost, meta-kognicija, poslediplomsko obrazovanje lekara

Melanoma is the most aggressive skin cancer that has a tendency of early lymphatic and hematogenous metastasis. Surgical excision constitutes as a methods of treatment. Early diagnosis is the key to successful treatment of melanoma, which is primarily associated with Breslow and Clark grading. The aim of this study was to investigate these and other prognostic parameters such as the age, the gender and the anatomical distribution of melanoma, macroscopic and histological type of melanoma, the size and the remains of the tumor tissue at the surgical margins. We analysed biopsy material of Institute of Pathology, Faculty of Medicine in Pristina from 2004 to 2017. year. We found that melanoma were more common at older men (average age of 68.5 ± 14.6 years), most common location was back, head and neck, upper and lower extremities, where were frequent occurrence of metastasis (Clark IV). Larger tumors require a wider excision. The greatest incidence was nodular type melanoma and predominant histological were epitheloid type melanoma. Between the size of the tumor masses and the depth of invasion there were no statistically significant positive correlation, which leads to the conclusion that the Clark and Breslow can be used as prognostic factors because they are mutually comparable.

Introduction: Soot usually occurs as a result of incomplete combustion of fuels containing carbon (fossil fuels - wood, coal). Air pollution is one of the most serious environmental threats to the urban population, which has harmful effects on human health, regardless of age. Objective to determine the extent to which the development of concentrations of soot in the air affects the air quality in the area tested. Methods: In the period from 2007. to 2011. the soot immission was followed at two sites: in Kosovska Mitrovica and Zvecan. The concentration of soot is determined by the reflectometric method. The statistical hypotheses were tested on statistical significance level of 0.05. Results: Overall, for both measuring points, there was a statistically significant change in value of the concentration of soot in the air (F = 6.779; p = 0.009). There was a significant increase in the concentration of soot in the air during the investigated years, with the highest values in 2010. and 2011. The average value of soot concentration for the period from 2007 to 2009 was 17.7 ± 21.3 mg / m while in the period from 2010. to 2011. it was 36.7 ± 45.2 µg/m , which represents a statistically significant difference (U = 910082.5; p<0.001). The amount of average concentrations of soot in the heating 3 3 season was 32.8 ± 44.2 µg/m while out of the heating season it was 16.8 ± 15.6 µg/m which is a statistically significant difference (U = 1030936; p <0.001). The distribution of average concentrations of soot in the air represented by month 3 showed the highest value in January at both measuring locations, in Kosovska Mitrovica 86.8 µg/m , and in Zvecan 34 3 µg/m . The total number of soot over the limit value in the period surveyed was in Kosovska Mitrovica 256 days, and in Zvecan 90 days.