Stopa incidence cervikalnog karcinoma u Srbiji je među najvišima u Evropi i iznosi 23,8 na 100000. Papanicolau test, dopunjen kolposkopijom i histologijom, osnovna je metoda sekundarne prevencije cervikalnog karcinoma. Cilj rada je bio ispitati histološko-citološku korelaciju i pouzdanost Papanicolau testa u detekciji cervikalnih lezija. Analizirani su cervikalni razmazi (Papanicolau test) kod 3868 žena. Suspektne nalaze imalo je 190 žena i kod njih je urađena cervikalna biopsija. Kod 77 žena detektovane su premaligne ili maligne promene na cerviksu. LSIL (CIN1) je imalo 43(22,6%), HSIL(CIN2/3) 25(13,2%), a planocelularni karcinom 9 (4,7%) žena. Između histološkog i citološkog nalaza ispitanica postoji statistički značajna pozitivna povezanost (Spearman r=0,829, p<0,001). Najviše ocene dijagnostičkih performansi Papanicolau testa u diskriminaciji LSIL-a(CIN1), HSIL-a(CIN2/3) i planocelularnog karcinoma od cervicitisa su za citološki nalaz ASCH (PA IIIa) (Sp=90,6%, a Sn=100% za Ca planocellulare, Sn=96% za HSIL i Sn=86% za LSIL). U diskriminaciji HSIL-a od LSIL-a najbolja diskriminativnost postiže se za nalaz LSIL (PAIIIb) Papanicolau testa (Sn=72,0%, Sp=67,4%), a u diskriminaciji Ca planocellulare od LSIL najbolja diskriminativnost postiže se za nalaz HSIL (PA IIIb/IV) Papanicolau testa (Sn=77.8%, Sp=97.7%). Na osnovu naših rezultata možemo zaključiti da postoji pozitivna histološko-citološka korelacija nalaza i da je Papanicolau test pouzdaniji u detekciji težih premalignih promena. Citološke dijagnoze ASCH (PAIIIa) i LSIL (PAIIIb) mogu pouzdano ukazati na postojanje premalignih cervikalnih lezija kod žena, pa pacijentkinje sa tim nalazima treba češće kontrolisati i lečiti.